Novo u Ponudi

INFO: KORALJI/ANEMONE

Anemone

Korisnička ocjena:  / 0

top.jpg


Gotovo da ne postoji akvarist koji u određenom stupnju svoje akvarističke odiseje nije bio fasciniran simbiozom tropskih vlasulja i riba klauna te poželio takvu vezu imati u svom displeju. Kada sam odlučio poraditi na ovom članku izvorna ideja bila je pisati o Heteractis Magnifica vlasulji, mom kućnom ljubimcu te objasniti care level te eventualno onekuražiti od kupnje tog organizma kazualnog hobista kome bi jednostavno trebala simbiotska životinja zbog simpatičnih ocelarisa. Alas, ubrzo sam konstatirao da ukoliko želim da ovaj cijeli materijal dobije na težini i logici bilo bi poželjnije obraditi anemone općenito pa eventualno iznavigirati temu na Magnificu.
Morske vlasulje su vrlo jednostavni single polyp organizmi za koje se ne može sa sigurnosću reci koliko dugo postoje po morima diljem svijeta, (prvenstveno stoga što nemaju kalcijskokarbonatne kosture te tako ne postoj ni fosilni rekord anemona prošlih vremena), no njihova jednostavnost i s druge strane perfekcija daje nam vrlo jasno do znanja da su vlasulje vlasuljale u morima od pamtivijeka te ukoliko ljudski impakt na vlastiti eko sistem neće biti zbilja katastrofalan vjerovati je da će nas anemone nadživjeti te ostati u morima do dana sudnjega.

 

Podijela

Anemone su vrlo raširene životinje sa preko 1000 evidentiranih vrsta, pored njih postoje mnoge životinje poput kolonijalnih anemona/polipa, gljiva, tube anemona i njima sličnih no u fokusu ovog članka bit će prvenstveno vlasulje koje žive u simbiozi s ribama. Danas se desetak anemona smatra simbiotskim vlasuljama i tih desetak vlasulja spada u tri familije:

ACTINIIDE - velika familija raširena cijelim svijetom no od čak 43 trenutno registrirana genusa samo su dvije vlasulje s naše liste od desetak klaun hostova. To su Entacmea quadricolor (BTA, bubble tip anemone, maroon anemona..) i Macrodactyla doreensis (LBTA, long tentacle anemone, Corkscrew anemona..). Opcenito anemone su smatrane zahtijevnim organizmima, no u svojoj zahtijevnosti neke su jednostavnije od drugih. Ove dvije ljepotice vlasulje su koje se puno lakše navikavaju na akvarijski život od drugih vlasulja, redovno se množe u akvariju (sexualno i asexualno-cijepljenjem) te generalno rečeno postotak preživljavanja u njih vrlo je viši no u familjije Stichodactylidae. U tom respektu bile bi preporučene akvaristima koji žele vlasulju koja će sluziti kao kuća i utočište klaunima. To su vlasulje koje će se puno pristojnije od drugih ponašati u mixed reefu.

THALASSIANTHIDAE - samo jedan član navedene familije u prirodi pruža utočište ribama. Cryptodendrum adhaesivum (sticky carpet, pizza anemone, adhesive anemone) Anemona picolika izgleda, kao što popularno USA ime sticky carpet kaže, anemona je vrlo ljepljiva i uz to i gadno pali tako da je vrlo neatraktivna vrsta što akvaristima za displeje što klaunima u prirodi.. Tako je u prirodi jedino nastanjuje Clarkii klaun (koji će prihvatiti maltene bilo koju vlasulju za hosta) dok će u nju u akvariju u pomanjkanju bolje kuće useliti i Maroon i Tomato. Sve tri su velike i agresivne ribe što zasigurno govori o prirodi njihova hosta takodjer.

STICHODACTYLIDEAE - familija čija dva genusa Heteractis i Stichodactyla) pružaju najveci benefit klaunima u prirodi. Iako naravno nisu sve vlasulje navedene familije klaun friendly životinje čak sedam vrsta pruža i uživa benefite navedene simbioze. H.malu, H.magnifica, H.crispa, H.aurora, S.gigantea, S.haddoni, S.martensii. Stichodactylidae anemone zasigurno se razlikuju od Actiniidea, najvaznije je napomenuti da su uvijeti za te životinje kud i kamo kompliciraniji, bilo da je riječ o vlasulji poput H.magnifice & S.giganteae koje teško da će opstati u bilo kojem akvariju, da je riječ o profesionalnom ribožderu S.haddoni ili pak H.crispi koja će svojim dugim krakovima žariti i paliti koralje u svom dometu.. Heteractis i Stichodactyla su fascinantne životinje koje zahtijevaju njima posvećen akvarij, setup i cimere koji će bit podredjen njima, a nikako obrnuto stoga je zdrava odluka prepustiti ih iskusnijen ili posvećenom akvaristi koji će takvoj životinji pružiti setup kakav ona zaslužuje. Anemone genusa Heteractis u prirodi mogu poživjeti kojih 150 godina i vise.

Bazična anatomija
Anemone su jednostavni single polyp organizmi. Različite vrste u prirodi različite veličine, tako su neke sićušne, manje od centimetra dok s druge krajnosti neke mogu dosegnuti pozavidnu veličinu jednog metra (H.magnifica, S.martensii) Kad se analizira vlasuljina vanjština tijelo anemone najednostavnije (bez ulaženja u za našu priču nepotrebne termine podijelit ćemo u pet dijelova: pedal disc, column i oral disc na kom su smješteni krakovi (tentakli) i usta.
Na dnu tijela svaka host anemona ima stopalo, tkzv. pedal disk pomoću kojega je spojena s podlogom, bilo da je zalijepljena na kamen bilo uronjena u substrat. Pedal disk unutar svog tkiva ima mišić koji stišće stopalo uz npr. kamen te se također zahvaljujući njemu anemona moze "šetati" u potrazi za mjestom koje će joj više odgovarati

image1

(vrlo evidentno u vlasulja genusa heteractis koje zahtijevaju složene uvijete, koji ako nisu izorkestrirani na nivou životinja će neprestalno zujati akvarijem u potrazi za idealnim mjestom, koje naravno neće naći.). Tijelo anemone koje se proteže iz stopala valjkasta je oblika (u literaturi poznato pod nazivom colummn) i vrlo varira od vrste do vrste. Izgled, boja, oblik i položaj tijela anemone govore nam dosta o vrsti te su u nekim slučajevima olakšavajući faktori koji mogu uveliko pomoći pri identifikaciji host anemone. Npr. Entacmea quadricolor je vlasulja koja svojim izgledom moze često vrlo varirati te tako u nekim slučajevima teško je je razlikovati od Heteractis magnifice. Entacmea principijalno voli sakriti svoj kolumn u kamenje, podlogu etc. dok je ovaj u Magnifice vrlo vidljiv kao i verrucae na njemu kojih u BTA anemona nema. Verrucae su kvrgolike izrasline, nešto popuyt bradavica ili bumpera, spojlera koji pomažu anemoni da se nosi s strujom i udarcima, kontaktom s okolinom i podlogom.. Forma i položaj verrucaea su isto faktor pri ID anemona. Unutar columna nalazi se naravno probavni trakt i spolni organi anemone kojima vas u ovom tekstu neću zamarati.Gornji dio valjka columna završava oralnim diskom. Naziva se oralnim stoga što se u njegovoj sredini nalaze usta anemone. Usta (koja služe uz ostalo i kao anus jer drugog "izlaza anemona nema") su takodjer faktor koji pomaze oko IDa i cesto pokazatelj zdravstvena stanja životinje stoga što će usta zdrave vlasulje bit tvrda izgleda dok će ugibajuća životinja imat labave usne i djelovat će kao da se okreće iznutra prema van.

3.jpg

Krakovi anemone ljepe, žare i pale zahvaljujući bezbrojnim sićušnim ćelijama kapsulolika izgleda s bičevima na koncu, tkzv. nematocystama. Nematocyste se sastoje od dva dijela , kapsulice u kojima je pohranjen otrov i harpuna kojim ga ubrizgava u žrtvu. Iako su te stanice vrlo sićušni organi ( razlikuju se veličinom no nikada ne prelaze 50 um (microni) vrlo su efikasno oružje.. Snaga i vrsta njihova otrova varira od vrste vlasulje i okolnostima u kojima ona živi tako da su neke potpuno bezopasne za čovjeka dok one s drugog kraja spektra mogu ostaviti nezavidne opekline. Tim oružjem ne služe se samo morske anemone već i meduze, koralji i drugi Cnidaria organizmi. Krakovi anemona (iliga tentakli) su takodjer smješteni na oralnom disku. Krakovi će svojim položajem na disku, formom, veličinom i bojom naveliko se razlikovovati u različitih vrsta anemona.. U anemona genusa Stichodactyla bit će mali, gusto nabijeni i širit će se skroz do usta, ( Stichodactyla anemone zahvaljujući izgledu svojih krakova općenito podsjecaju na tepihe tako da ih se u akvarističkom žargonu popularno zove carpet anemones ) U Entacmeae quadricolor krakovi mogu (no nemoraju) završavati "kuglom" na svome vrhu etc.. Krakovi u anemona su ljepljivi, zavisno o vrsti, u nekih "tepiha" poput s.haddoni ili s.giganea krak je toliko ljepljiv da ukoliko dodirneš ga prstom vjerovatno će se odlomiti od anemone i ostati na prstu. To naravno govori o eventualnoj opasnosti te anemone prema sitnim ribama i sličnim organizmima koje se mogu naći na putu vaše anemone. Krakovi imaju više funkcija, kroz njih cirkuliraju simbiotičke alge, oni služe vlasulji za lov, obranu, pomoću njih primiče hranu ustima .Klaun sam po sebi nije imun na toksin vlasuljinih žarnjaka već je njegovo tijelo prekriveno zaštitnim slojem slajma, muscusa koji ga štiti od njenog otrova. Riba ukoliko prije nije bila u kontaktu s tom vrstom vlasulje treba se s njom prvo upoznati pa razviti zaštitni sloj muscusa efikasan za njen specifičan toksin te tek tada može uplivati u nju. U suprotnom naći će se naravno na meniju.

Ishrana: algalna simbioza i lov

Danas općenito prevladava mišljenje da simbiotske anemone iako grabežljivci i lovci na prilikama koje ne propuštaju, 85% potrebite hrane nabavljaju preko zooxanthellae algi sto kolaju njihovim organizmom.Ukratko pojašnjeno zooxanthellae alge su okrugle jednostanične algice zlatnosmeđe boje što kolaju tijelom vlasulje (krakovima i oralnim diskom). Alge se naravno hrane pomoću iste simbioze, one fotosinteziraju svoju priču i dio produkata te fotosinteze proslijeđuju svome hostu u vidu kisika, aminokiselina i šećera. Zauzvrat od vlasulje dobivaju njene nusprodukte poput amonijaka i karbon dioksida

4.jpg

Klasična simbioza na djelu: zahvaljujući njoj anemona ima usađen izvor hrane i nije toliko ovisna o lovu poput njenih dubinskih rođakinja što nemaju zooxanthellae. Iz toga proizlazi da je pravilna jaka svijetlost vrlo važan faktor za uspješno držanje morskih anemona. Upoznaj se s potrebama određene anemone prije kupnje stoga što npr. prejakom UV svjetlošću također nećeš oduševiti svoju anemonu. Anemona se sama općenito pokušava uvijek adaptirati na ponuđenu svjetlost, bilo da je riječ o magnifici koja će se popesti na najviši dio akvarija da bi što bliže bila "suncu" ,bilo da je riječ o BTA anemoni koja će u scenariju prejake svijetlosti stisnut svoj oralni disk i smanjiti se, ili pak sakriti na par sati iza kamena da bi usporila rad zooxanthellaea. Pravilno svijetlo vrlo je važno stoga što zooxanthellae pod ekstremnom svjetlošću generiraju i proizvode otrovne superoksidne radikale brže no što ih vlasulja uspije neutralizirati svojim enzimima. Kad anemona konstantno prima previše jaka UV svijetla ( naročito u akvarijskim uvijetima , jer u prirodi to se sve skup neutralizira i buferira kišnim i tmurnim danima ) ti se radikali gomilaju u njenu tkivu te ona obranbeno izbacuje zooxanthellae iz svog tkiva, drugim riječima bijeli, tj. blajha se poput anemone koja je bila dugo vremena bez svjetlosti.
Vlasulje su općenito lovci koji će se rado osladiti ako im se ukaže prilika. Sad, neke vlasulje su poznate po tome da će maznuti akvarijsku ribicu (haddoni, slonovo uho..) dok su druge docilnije životinje no s velikim vlasuljama u malom koraljnom akvariju imajte općenito na umu da postoji šansa da preplašena ribica nesmotreno završi u njenim krakovima. Dali hraniti vlasulju u akvariju ili joj su produkti simbioze s algama dovoljni? Zooxanthellae će kao što smo već spoznali obaviti kojih 85% posla, no vlasulji će u svakom slučaju bit benefit ako tu i tamo povremeno dođe do kakve poslastice. Općenito bit ce zahvalne kad se akvarijske ribice hrane mysid škampićima kojih će dio završiti u njenim žarnjacima. Ukoliko je vlasulja do vas došla napaćena i izblajhana onda je naravno ovisna o dodatnom hranjenju dok ne regenerira simbiotske alge, dok s druge strane dost ovisi i o vama i vašim planovima za anemonu. Ukoliko želite veliku impresivnu životinju za njoj posvećen displej uz obilato tovljenje hrane odredjene vrste (haddoni, magnifica, crispa, malu, martensii, gigantea... sposobne su za plodnog razdoblja u roku od 3 mjeseca udvostručiti masu, dok ce ukoliko izgladnjivane smanjiti se. Miješani plodovi mora idealna su hrana za velike anemone, komadić ribljeg fileta, dagnja, liganj, svi su na jelovniku.

 


image1

Reprodukcija
Reprodukcija u anemona je samo jedan od mnogih primijera perfekcije u jednostavnosti, anemona će se naime ovisno o vrsti izmnožiti na više načina, neće bit limitirana (ne)mogućnošću pronalaska partnera, jer ukoliko joj prilike ne dozvoljavaju da se umnoži sexualnim oplodjivanjem ona ce se klonirati.... Dakle nazad na početak, anemone se množe na dva načina sexualno i asexualno.
Sexualna reprodukcija u anemona podosta je složena tema i ukoliko se gleda na širi spektar "pravih morskih anemona" premalo istražena da bi se mogla pozavidno elaborirati. Neke od vlasulja su primjerice hemafroditi te pri sexualnoj reprodukciji ista jedinka proizvodi jajašca koja kasnije plodi mlječju/spermom. Kod drugih pak ženka lovi spermu što je je izbacio mužjak te se plodi interno. No bilo kako bilo naših 10 host anemona nisu hemafroditi niti se ne plode interno. Nemože se sa sigurnošću potvrditi što potiče na mrijest anemone.

Neki tvrde da je faktor koji uvijetuje mrijestu stres,drugi govore da temperatura te magnetski i svjetlosni uticaj mjeseca / plime i oseke igraju ulogu dok sljedeće pak teorije forsiraju ideju da je mrijest u anemona trigeriran mrijestom drugih organizama na grebenu (koralja, školjki, puževa) kad cijeli reef učestvuje u velikoj orgiji (Sprung & Delbeek 1997). Bilo kako bilo sa sigurnošću se može tvrditi da je mužijak taj koji bilo samoinicijativno ili trigeriran nečim prvi pocinje ispuštati spermu. Spermu osjete u vodi drugi mladići pa i oni počnu špricati te tako postave stage u kome izazovu ženke na ispuštanje jajašaca koja se fertiliziraju u vodi, itd, itd.

Asexualna reprodukcija je dosta složenija od jednostavnog naziva kloniranje, i to prvenstveno stoga što je u "pravih anemona" zavedeno 7 vrsta kloniranja (pupanje iz krakova, pupanje iz žarnjaka, pedalna lateracija, oralna lateracija...) no to su sve načini na koje se kloniraju za nas nezanimljive vlasulje. Nama zanimljiv način reprodukcije jest tkzv. Longitudionalna fisija prilikom koje se anemona procijepi preko polovice, preko sredine oralnog diska te svaka polovica razvije usta i probavni trakt te ostatak oralnog diska koji ubrzo zacijeli. (opaska; prije kloniranja vlasulje roda Stichodactyla će razviti još jedna usta s začecima probavnog trakta tj. drugim riječima neće se jednostavno razrezati preko polovice poput Heteractis vlasulja ili pak Entacmeae quadricolor. U prirodi vlasulje možemo vidjeti kao solitarne životinje ili pak anemone koje žive u grupama / kolonijam.. Predpostavka je da su vlasulje iz kolonija nastale kloniranjem dok su ove solitarne nastale sexualnim putem. Solitarne životinje obično bivaju dosta veće od ovih kolonijalnih, iako neke vrste mogu poživjeti za naše standarde pozavidnih dvijestotinjak godina njihova veličina nije mjerilo starosti. Neke vrste vlasulja će se olako klonirati u zarobljeništvu (Entacmea quadricolor) druge poput Heteractis magnifice rijetko viđena su pojava dok u nekih vrsta asexualna reprodukcija nije uopće evidentirana u akvarijima. Uz to rečeno, eventualno može se nadovezati da roza varijanta Entacmeae quadricolor se toliko često klonira da može iritirati akvaristu dok su pak aiptasia.sp i anemonia.sp zbog enormno rapidne pedalne laceracije općenito tretirane kao nepoželjne i pest. Iako još uvijek pomalo oviti velom tajne uzroci kloniranja anemone u akvariju mogu biti podijeljeni na stresne (množe se da bi preživjele) i pozitivne (životinji je dobro te u nedostatku partnera za sexualnu reprodukciju kloniranjem proizvodi podmaladak) Kloniranje u anemona otvara vrlo zanimljivu temu fragmentacija vlasulja, drugim riječima rezanje poput rezanja koralja u svrhu razmnožavanja. Procedura je naravno ekstremno stresna no fragmentirane anemone ukoliko prežive proceduru generalno se smatraju punom otpornijima od divljih importa otudjenih moru, te okvirno gledajući kroz par generacija hibridi će bit puno otpornije i izdržljivije životinje, a potreba za sakupljanjem divljih organizama izumrla.

Predstavljamo kloniranje anemone Heteractis magnifice vrlo rijetke pojave dosada samo četiri puta evidentirane u akvariju

6.jpg

 

image1 image1 image1 image1 image1 image1 image1

Simbioza

Simbioza morskih anemona i organizama koji uživaju zaštitu njenih žarnjaka su samo jedna od mnogih simiotskih zajednica s koraljnih grebena, no zasigurno je najpoznatija te je oduvijek fascinirala biologe, posjetioce koraljnih grebena i naravno nas akvariste. Anemone su poznate po životu u zajednici s mnogim organizmima ( velik dio simbiotskih anemona organizama do danas jos nije ni otkriven) no od svih njih u kućnim displejima najzastupljenije su zajednice s damsel ribama, rakovima ( u akvaristici vrlo popularan "Porcalain crab" ) i škampima roda Periclimenes.
Simbioza je definicija za zajedništvo u kome dva ili vise partnera prosperiraju i uživaju benefite svoje zadruge. U našem slučaju udruživanju vlasulje i ribe (kojem ću posvetiti vise pažnje no talu s rakovima i škampima) definitivno najveći razlog jest zaštita, kako za ribu tako s druge strane i za vlasulju. Zaštita u slučaju simpatičnog klauna je i visš no logična i ne treba bit velik biolog da bi se ona objasnila. Klauni su vrlo slabi plivači i u prirodi bez anemona nebi vjerojatno većina populacije preživjela prvu noć. S druge strane morske vlasulje su na jelovniku mnogih životinja, posebice riba leptira ( porodica Chaetodontidae ) Morski leptiri su nježne i plahe ribe kljunolikih usta kojima s sigurne udaljenosti od vlasuljinih žarnjaka grickaju anemonu do stupnja u kome se ona u stresu stisne i tada je vec gotova stvar, klopa servirana za svu "anemone loving" ekipu s grebena.

image1 image1 image1

Ribi naravno nije u interesu da mu kuća nastrada tako da je naš simpatični klaun i više no dovoljan branitelj od takvog plahog i sramežljivog napasnika. To bi u kratkim crtama bila definitivna poanta njihovesimbioze, dalje može se nadovezati da će uz anemonu bit dovoljno hrane za klauna te da će on svojim nitratskim procesima i izmetima eventualno potencirati hosta da proizvodi više zooxanthellaea što je naravno pozitivno za neke druge vlasuljine potrebe no ta je uloga zbilja zanemariva u odnosu na uzajamnu zaštitu. Baš iz samog respekta prema potrebi vlasulje za klaunima valjalo bi imati na umu da je mudra i pozitivna odluka kupiti klauna hibrida jer svaki divlji otudjen iz anemone predstavlja opasnost za tu istu u prirodi. (drugi razlog bio bi taj da su importirani divlji klauni puni parazita i olako unesu kugu u akvarij, boleštine poput Brooklynella hostilis, Cryptocaryoniasis, Amyloodiniumiasis i slične gadosti koje definitivno ne želite unijeti u akvarij jer će vam in no time pobiti sve ribe iz tanka. Stoga image1ukoliko već ne želis igrati open minded za benefit divljih anemona, igraj bar pametno za benefit svog akvarija te iz tog razloga NABAVI UZGOJENOG KLAUNA) Istraživanja su pokazala da ukoliko su iz njih izvađene simbiotske ribe većina Entacmea quadricolor vlasulja bit će pojedena u roku od par dana. I BTA anemona i klauni se komercijalno uzgajaju (bta klonira u akvarijima) stoga ostavite divljake na grebenu i nabavite si lake i jednostavne hibride!OK, partizanštinu na stranu, vratimo se nazad na simbiozu. Klaun sam po sebi nije imun na vlasuljine žarnjake! Niti ga ona ne tolerira svijesno! Klaun koji se nikada nije našao u kontaktu s npr. Heteractis.crispom (ili bilo kojom drugom) nema niti razgrađen imunitativni sistem protiv njena otrova i kad bi on kao takav direktno uplivao u nju vjerojatno bi se našao na jelovniku kao što bi se našao zeleni Chromis. Kad se klaun "useljava" u novi dom on prvo uspostavi sramežljivi kontakt s vlasuljom u okviru koga njegov organizam evidentira o kom je toksinu riječ te prilagodi ribinu zaštitnu mast tim necromacystama.
Kad vidite klauna kako se s užitkom trlja o žarnjake anemone (vrlo simpatičan prizor, djeluje koda bi se riba izležavala u super udobnom mekom krevetu) prisjetite se ovog teksta. U tim epizodama klaun se trlja o njene necromacyste i stimulira svoj obrambeni mehanizam da proizvodi jos vise zaštite. Iako su u prirodi vrlo zavisni jedni o drugome u akvariju (naravno mislim na zdrave i logične sisteme u kojima ni jedno od njih ne treba zaštitu, jer nema potencijalnih grabežljivaca) vlasulja i klaun ne trebaju jedno drugo i mogu živjeti dugo i sretno bez partnerstva. U nedostatku anemone klaun će ponekad potražiti utočište u sličnim zamijenskim životinjama poput Euphyllia, Goniopora, Sarcophytona i sličnih koralje.

 

ANEMONE U KUĆNOM AKVARIJU
Prije odluke o nabavci anemone za kućni akvarij valja se osvrnuti na par pitanja vezanih uz razlog nabavke, odabir i općenito kompaktibilnost anemona s ostatkom organizama u zajedničkom tanku. Dali je anemona podobna za kućni koraljni greben škakljivo je pitanje na koje će hobisti ponuditi suprotne odgovore, no činjenično slijedeće:

- većinu anemona teže je održavati u životu no koralje,
- anemone pale i žare, imaju svoju volju na konto koje joj se možda ni neće svidjeti mjesto koje ste joj ponudili pa će završiti totalno drugdje te će na putu do tamo paliti i žariti
- većina pripadnika porodice Stichodactylidae vrlo su zahtijevne životinje (izuzev S.haddoni) koje ukoliko akvarij nije prostran trebaju njima posvećen displej
- velik dio divljih morskih anemona ozlijedi se i razboli prilikom izlova i transporta te uginu u nekoliko mjeseci po pristanku na odredište
- neke vrste će svremenom izrasti u monstruozne veličine te će smanjiti plivaći prostor ribama i mjesto namijenjeno koraljima
- kod zahtijevnijih vrsta potrebito je tehniku podrediti njima

Iz svega navedenog ponovo se može podvući konkluzija da ukoliko trebate anemonu samo zbog simbiotske relacije s klaunima izaberite Entacmeau quadricolor, Macrodactylau doreensis ili Stichodactylau haddoni. (Haddoni predstavlja malu opasnost za sitne ribice ) Ukoliko je ikako moguće nabavite klon iz nečijeg akvarija no ukoliko nije informirajte se za odabir pri kupnji .

klikni za veću sliku klikni za veću sliku klikni za veću sliku



Akvarijski dizajn, cimeri i okolnosti vezane uz uspješno držanje anemona u kućnom displeju

Kao što se iz više navedenog moze zaključiti, nesmotreno i brzopleto stavljanje anemona u akvarije, posebice manje ili pak miješane grebene može izazvati niz problema. Stoga suptilnost i planski pristup nabavci anemone igra važnu ulogu vezanu uz njeno uspiješno držanje. Ponajprije izaberite vrstu koju namjeravate smjestiti u svoj displej, ovaj materijal neka vam samo bude jedan od niza materijala koji ćete pročitati i informirati se o potrebama dotične vrste.

Kad je jednom definitivna odluka pala informirajte se o okolnostima vezanim uz na velicinu vrste, potrebu za odredjenom rasvijetom, snagom strujanja vode, veličinu akvarija, podobne cimere i tome slično. Akvarijski dizajn varirati će od vrste do vrste, velike vlasulje (ili one koje imaju potencijal da narastu ) nepodobno je stavlajti u displeje manje od 250-300 litara ukoliko se ne ide na to da se cijeli akvarij posveti njoj. Kod većih akvarija anemona će općenito moći živjeti u miješanom reefu no ipak valja imati na umud a anemone imaju svoju "tvrdoglavu" volju koja im dozvoljava da same odluče gdje će se "usidriti" te da se odšeću s jednog njima nepodobnog mjesta u potrazi za boljim.Ukoliko akvarij neće zadovoljavati njihove potrebe glede adekvatne svijetlosti, cirkulacije i kvalitete vode postoji opasnost da vlasuljka neprestalno šece i pali sve na svome putu.

Šetanje anemona vrlo je česta i za njih normalna pojava, koja je više ili manje izražena ovisno o vrsti.H.magnifica i S.martensii su životinje koje u prirodi žive na vanjskom reef slopu koji je uvijek izložen snažnim valovima i jakom suncu, tako da te dvije vrste zahtijevaju vigoroznu cirkulaciju u akvariju i ultra snažnu svjetlost koja će doci iz centralne točke pod kojom će se anemona smjestiti (razlog zašto su danas popularne T5 lampe nepovoljne u displejima namjenjenima tim vrstama) Kod te dvije anemone vazno je iskreirati centralnu hrid direktno pod lampom koja će pod prvo odvajati anemonu od koralja i stražnjeg stakla (put ka pumpama i overflow) te će je pod drugim onekuražiti od šetanja jer joj se neće upuštati u šetnju prema sjeni daleko od svjetla.U DSB sistemima takva se vlasulja može smjestiti na solo kamen koji će bit okružen pijeskom u koji se anemoni isto tako neće spustati.
Vlasulje poput S.hadonni, H.aurora, M.doreensis u prirodi žive u pješčanoj zoni, zoni nešto slabije cirkulacije, no uz potreban pijesak preporuča se snažna svjetlost. Tepisi općenito ( Stichodactyla + Cryptodendrum adhaesivum )na glasu su kao životinje vrlo nježnih i ljepljivih krakova koji će jednom priljepljeni uz vaš prst izazvati malo frustracije dok ne uspijete najzad osloboditi ruku. Ukoliko dođe do toga (a doći će ...) važno je ne vuć ruku jer ćete time isčupati njenih par krakova vec mirno pustiti ruku u vodi minutu-dvije dok anemona ne popusti. Stoga je s tim vrstama poželjno baratati u kirurškim rukavicama. Entacmea quadricolor, Heteractis crispa i Macrodactyla doreensis poznate su po tome da kad im bude previše sunca pobjegnu iza kamenja i sklone se da bi izbalansirale rad zooxanthellae algi. Stoga nije potrebno alarmirati se kad primjetite da se vlasulja sakrila iza kamena. Cirkulacijske pumpe su općenito nezgodne i opasnost u anemone akvarijima, no isto tako potrebite stoga bi trebale biti valjano zaštićene. Neka doza opasnosti uvijek će ostati, no ukoliko anemona zaglavi u cirkulacijskoj pumpi ne čupati je van vec pumpu ugasiti i pružiti vlasulji mogućnost da se sama izvuče.

 

Taj pristup nebih preporučavao akvaristima no ukoliko je hobist ipak tvrdo zainteresiran za takav displej, preporučljivo bi bilo uzeti agresivnije vrste klauna (tomato, clarkii, maroon) koji bi posao obrane radili puno ozbiljnije od simpatičnih percula ili skunkova. Nepodobnim mogle bi se smatrati i sramežjive ribice poput morskih konjića, plavih chromisa ili pak vatrenih ribica koje posebice ako nove u akvariju ili pak u displeju s agresivnijim vrstama mogu poplašene nesmotreno uplivati u anemonu. Često je evidentirana pojava da klaun plahog kardinala ili chromisa stjera u anemonu. Važno je takodjer imati na umu da cak i jednostavnije vlasulje spadaju u zahtjevne organizme koji preferiraju kemijski stabilan akvarij, te stoga nisu podobne za mlade displeje vec zrele akvarije u kojima je razvijena biološka filtracija, mikroflora i fauna.

Pod poželjnim cimerima podrazumijevali bi se u prvom planu ribe klauni roda Amphiprion, Premnas biaculeatus (agresivna vrsta koja se ne preporuča početnicima), te ukoliko je akvarij prostran razni biljožderi, te općenito ribice i beskralježnjaci u literaturi deklarirani kao "reef safe". Nepoželjnim bi se općenito smatrali morski leptiri i njima slični anemone predatori (mpr. određene vrste anđela ) Ili se u velikom ozbiljno slozenom akvariju može ići na realistican displej u kome će bit zastupljeni leptiri i anemone. U tom scenariju klaun brani vlasulju od leptira.

ODABIR i savijeti vezani uz njega

Od fundamentalne je važnosti nabaviti zdravu životinju, takvu životinju ne preporuča se naručivati internetom vec preko proslavljenog trgovca ili izabrati po vašem razumijevanju najzdraviju iz cijele hrpe. Kako prepoznati zdravu anemonu?

1. BOJA! NE POSTOJE bijele anemone (postoje no to su anemone koje ne žive u simbiozi s ribama, znači ni jedna od naših zlatnih 10 nikako nemože biti bijela!!) Bijela anemona je odbacila zooxanthellae alge iz svog organizma!Vjerojatno zbog dugog drzanja u tami, lošeg rukovanja u transportu i tome slično, anemona bez zooxanthellae ovisna je o hranjenju te ukoliko je inače zdrava, smještena u akvarij s adekvatnom rasvijetom vlasulja će vremenom povratiti alge, no ne i originalnu boju, bit ce smećkasta, no recimo zdrava životinja.Imajte na umu da su bijele anemone bile izložene velikom stresu i iako postoji šansa da s njom pođe po dobru i da se oporavi, takvu vlasulju je bolje izbjeći te u startu eliminirati cijeli problem. Kod boje vrlo je važno spomenuti da su na tržistu dostupne i umijetno obojane vlasulje tkzv. "Dyed anemones". Priča je stravična, no ipak jednostavna na veleprodaji nekih exportera izblajhane anemone se uranjaju u posude s bojom koju usišu u svoja tijela tako da same poprime prekrasne ekstremne boje. ( ili im pak ubrizgavaju boju koja će isto tako izblijediti) Takve anemone se nažalost prodaju neinformiranim akvaristima po visokim cijenama, a mogucnost preživljavanja vrlo je mala. U koja tri tjedna Dyed anemona će izgubiti svu svoju sintetičku farbu i bit će bijela te za nju predstoji ista procedura kao za blajhane anemone. Umjetno bojane vlasulje djeluju vrlo neprirodno, kričavo i informirani akvarist koji će prije kupnje surfati internetom i vidjeti mnoge slike vlasulje koju želi shvatit će da to nije to te da je nešt sumnjivo oko nje.Često nuđene umjetno farbane vrste su H.crispa (obicno žuto, vidi sliku) S.gigantea (lako ćete shvatiti o čemu se radi stoga što normalnoj gigantei se krakovi i oralni disk razlikuju donekle u boji dok su kod "lažnjaka" totalno iste nijanse ) i S.haddoni (obicno u crveno da bi dobila na cijeni)

2. KRAKOVI! Krakovi moraju biti napuhani i ljepljivi! Ispuhane vlasulje općenito simboliziraju vrlo istraumatiziranu životinju koja se ispuhava i napuhava kako bi izbacila svu vodu iz sebe napunila se novom te se prilagodila na okolnosti u novoj sredini.. Vrlo je vjerojatno da će nove anemone ( naročito Stichodactylidae ) to raditi po prispijeću u vaš displej, te netreba u startu čim se ta pojava primijeti anemonu odpisati no ipak takvu anemonu valja izbijegavati prilikom kupnje. Uzmi potpuno napuhanu vlasulju. Krakovi moraju biti na dodir ljepljivi, umiruća vlasulja neće imati dovoljno snage da obnavlja svoje žarnjake što naravno također nažalost znači da takva anemona neće biti ni sposobna uhvatiti plijen.

3. USTA! usta moraju biti tvrda i napeta, pomalo nalika na anus. Ukoliko su usta anemone labava ili pak izokrenuta iznutra prema van koda bi povraćala organe takvu životinju izbjegnite pod svaku cijenu.Iako ćete anemonu u svom akvariju povremeno vidjeti kako izokreće usta ta anemona vjerojatno preživa hranu ili izbacuje ostatke iste, vlasulje koje to rade kod trgovca su općenito u lošem stanju. Znak strahovitog stresa izazvanog otrovnom vodom , bakteriološkim infekcijama te u većini slušajeva početak kraja. Kad donesete anemonu kući može se naravno desiti da pokazuje takve simptome no prije no sto se uspaničarite prisjetite se da anemona mora promijeniti svu vodu iz sebe te adaptirati se na novu okolinu. Poželjno je da takva anemona bude u zoni snažna strujanja vode kako bi se otpad što brže i dalje odnio od nje.

klikni za veću sliku klikni za veću sliku klikni za veću sliku

4. STOPALO i COLUMN! Pedal disk i tijelo vlasulje su također dobar pokazatelj zdravstvenog stanja određenog primjerka. Pogledajte ga za eventualne ozlijede, anomalije i k tome slično, oštećene anemone klikni za veću sliku izbjegavajte jer su ranice u anemona put u bakteriološke infekcije i obišno svršavaju tragično.Isto tako gledajte dali se anemonapričvrstila za podlogu, životinja koja se smjesta uhvatila za podlogu je definitivno favorit u odnosu na onu koja nije. Vrste koje žive u prirodi zalijepljene za kamen znači H.magnifica, H.crispa, S.martensii i S gigantea imaju najslabiji postotak preživljavanja prvih 4 mjeseca po prispjeću! Zapitajte se zašto? Odgovor je i više no jednostavan, anemona koja se stopalom pričvrstila za kamen će ukoliko uznemiravana se samo pričvrstiti još jače.Kad se uzme u obzir struktura tkiva dotične životinje vrlo je logično da je gotovo nemoguće istrgnuti anemonu s kamena , a da je pritom ne oštetite. Kad se počnu sakupljati zajedno s stijenom na kojoj su bile pričvršćene u prirodi evidentirat ćemo puno veći postotak preživljavanja više spomenutih vrsta. Formula s kamenom mogla bi i vama dobro poslužiti ukoliko uzimate anemonu od drugog hobiste ili u LFSu , radije je kupite skupa s kamenom no da je pokušavate otrgnuti. Ukoliko se zadesite u situaciji da vašu anemonu morate skinuti s kamena stari dobri aqua trik govori slijedeće: Kocku leda stavite u najlonsku vrećicu (tako da ne izazovete kontakt vlasulje i slatke vode) te je nježno trljajte oko njena stopala. Anemona bi trebala biti iritirana hladnim ledom tako da će se polako povlačiti, procedura je duga no ponavljajte je progresivno dok ne uspijete nježno zavući prste pod stopalo. Nježno je jednom rukom (s prstima pod njom) odvajajte od podloge dok si drugom pomazite kockicom leda.

Transport i aklimatizacija

Pod transportom podrazumijevamo put koji vlasulja prolazi u lancu zatočeništva. Vrlo vjerojatno je da je akvarist tek negdje 6. ruka (collector-eksporter-importer-veleprodaja-maloprodaja-akvarist) što dovoljno govori o muci kroz koju je životinja prošla u tami, prljavoj vodi, bez hrane, itd. itd...Transport je element koji kao kod bilo kojeg akvarističkog organizma (ma koliko on otporan bio) ima golem uticaj na zdravstveno stanje i općenito postotak preživljavanja u zatočeništvu.

Stoga je od fundamentalne važnosti da životinje budu što je kraće moguće u tranzitu, te da budu kvalitetno upakirane po sistemu koji će osigurati da se voda s organizmom ne ohladi (ili zakuha) kisik iz vreće ne potroši, nepažljivim rukovanjem na usputnim stanicama organizam ozlijedi i tome slično. Ovisno o dužini puta i vrsti naružbe anemone se mogu pakirati na dva načina, i neovisno o načinu uvijek pakirati JEDNU anemonu u vrećicu.
1. U vreći s vodom. Što veća vrećica do pola napunjena vodom, pola kisikom sistem je koji je principijalno preporučljiv hobistima i trgovcima koji vlasulje prodaju lokalnim mušterijama. Vlasulje koje se pakiraju na taj način bit će maksimalno kojih 12 sati u transportu. Vreća se napuni kisikom iz boce koji se putem kako se voda ljulja miješa s vodom i obogaćuje je te osigurava da životinja ima što disati do odredišta.
Preporučljivo je da vreća još bude umotana u novine te potom bude stavljena u stiropol kutiju za transporte koja će do odredišta držati toplinu i temperaturu vode konstantnom. Akvaristi koji često trže organizmima većinom imaju "picnic hladnjake" koji su savršeni za transport ornamentnih morskih organizama.
Po prispijeću kući anemonu je važno kvalitetno aklimatizirati. Pod aklimatizacijom se misli na polako izjednačavanje temperature i kemijskih kvaliteta vode vrećice u kojoj je anemona, s akvarijskom vodom da bi se maksimalno ublazio šok prijelza iz jednog u drugi sistem. Anemonu u hobby uvijetima ćete aklimatizirati na slijedeći način: Anemonu zajedno s nešto malo vode iz vrećice preseliti u posudu poput kante koju ćete spojiti s akvarijem tankim crijevom. Na kraju crijeva bit će prikopčana kapalica pomoću koje će voda polako kapati u posudu s anemonom. Bit procedure jest naravno u tome da se voda u kojoj je vlasulja došla vrlo sporo miješa s akvarijskom vodom te da se vlasulja vrlo polako stavi u kontakt s različitim kemijskim kvalitetama vode u vašem akvariju. (pH, kH, Ca, PO4, NO3, Mg, slanost, isl.) Uzmite si vremena s tom procedurom , slobodno može potrajati sat do dva i kada je posuda jednom puna vode krenut ćete na drugi dio pripreme: Izlijte vodu iz kante u kojoj je anemona (bacite je) i ulijte svježu akvarijsku vodu u nju. Pustite tako da stoji desetak minuta pa potom ponovite proceduru. Procedura se ponavlja dva do tri puta, može i više ovisno o veličini vaseg sistema tj. koliko si vode možete priuštiti baciti, lol. Srž drugog dijela aklimatizacijskog procesa jest u tome što je velik dio mase anemone voda, te se u transportu vlasulja napunila prljavom vodom krcatom vlastitog otpada, tim potezom jednostavno pružate joj mogućnost da prije ulaska u akvarij izbaci iz sebe odurnu zatrovanu vodurinu s puta te da se napuni čistom akvarijskom punom kisika. Vlasulja je sada spremna za ulaz u vas sistem.

2. Suha metoda. Suha metoda je sistem na koji veći igrači poput exportera i veleprodaja naručuju i šalju prekooceanske naružbe. U mnogim slučajevima riječ je o tranzitu u trajanju od 24 sata i duže te je puno drastičniji pristup potrebit kako bi se osigurao zadovoljavajući i profitabilan postotak preživljavanja. Anemone se "na suho" stave u vrećicu (anemonina masa je uglavnom voda, tako da u vrecici djeluje kao žele) a potom se vreće pune kisikom. Takav pristup je među trgovcima ornamentih životinja poznat pod nazivom "Dry method" Anemoni je na takvom dugom putu bolje da bude bez vode no u vrlo malo vode koju ce reinhalirati i automatski time uporno u sebe ubrizgavati vlastiti odpad. Anemone po prispijeću ne aklimatiziraju se postupno "dripping" aklimatizacijom kao u hobby uvijetima, jer su se ubuđale i krcate su vlastitih nusprodukata već se brzo sele u prihvatne sisteme s oksidiranom vodom i antibioticima. Logika iza ovog radikalnog sistema jest u tome što je anemona onečišćena iznutra i polako privikavanje anemone na akvarijsku vodu moglo bi se poistovjetiti s vatrogascem koji će vas polako spašavati/vaditi iz plamene buktinje da bi se vaša pluća polako privikla na čist zrak, znači suprotan i radikalan pristup. Procedura je slična završnici nase hobby priče s time da nama nisu trebali antibiotici. Vec smo spominjali da su morske vlasulje vro osjetljive životinje od kojih 80% ugine prilikom transporta, a od preživjelih 20% što se uspije dovući do vašeg akvarija 60-70% će uginuti u prvih 3-6 mjeseci, tj. u procesu prilagođavanja na akvarijski život. Veleprodaje i importeri gube novac i dobivaju velike kritike na konto postotka smrtnosti morkih vlasulja i njima sličnih zahtijevnih organizama stoga se eksperimentira raznim metodama, medikalijama i općenito stižu ohrabrujući rezultati zahvaljujući suhoj metodi i antibioticima. Bilo kako bilo bilo, evidentno je da dokle god posežemo za divljim vlasuljama iz prirode stopa smrtnosti bit će poražavajuća. Karta za budućnost zasigurno leži u uzgoju za akvarističke potrebe. Iskustvo s dosad uzgojenim organizmima kazuje nam da su izdržjiviji, zdraviji i naravno ekološki prijateljska solucija, te definitivno potencijal za budućnost morske akvaristike u kojoj će potreba i požuda za berbom ogranizama iz prirode bit izumrla.
Nikako nebi smijeli zbunjivati aklimatizaciju anemone na akvarijsku vodu s aklimatizacijom na svijetlo u vašem sistemu. Vaša vlasulja je na putu do vas prošla kroz sito & rešeto te u tom respektu isto tako valja očekivati da je sirota životinja bila tjednima pod vrlo slabim svjetlom i u totalnom mraku. U vrevama u kutijama na putu od jednog trgovca drugom. Stoga naglo polaganje anemone pod jake lampe može izazvati dodatan šok već dovoljno napaćenoj životinji. Vlasulju stavite u akvarij dok su najače (halogene) lampe ugašene, po potrebi smanjite fotoperiod koji ćete postupno povećavati i kroz tjedan-dva ga povratiti na nivo na kome je bio prije dolaska vlasulje.

klikni za veću sliku klikni za veću sliku

Budućnost

Koliko god naivno zvuči ovaj hobi je još uvijek u povojima, stvari koje se danas čine nemoguće vrlo je vjerojatno da će u skoroj buducnosti bit krajnje normalne i uobičajene. Pokazatelji vidljivi su na svakom koraku, bilo da je riječ o akvarističkoj tehnici koja je u zadnjih petnaestak godina uvijetovala tome da kameni koralji dotada smatrani apsolutno nemogućima za dugoročno držanje u akvariju postanu uobičajeni u većini akvarija, bilo da je riječ o akvariskom uzgoju ribica i koralja. Činjenično je da su uzgojeni akvaristicki organizmi vrlo otporniji od divljih importiranih životinja, razlozi su više no očigledni: pod prvo životinja je uzgojena uz akvarijske okolnosti, zatim odrstanjuje se sav stress, trauma i ozlijede uzrokovani sakupljnjem te pod treće eliminira se činjenica da većina morskih organizama u prirodi nosi u sebi niz parazita i nametnika te time biva dozom opasnosti ostalim stanovnicima akvarija.. Banalan Hrvatski primjer u prilog tome bio bi Xenija.sp koralj koji su pioniri morske akvaristike u nas poceli importitati sredinom devedestih. Stopa prezivljavanja bila je i više no katastrofalna, no dio tih koralja ipak je opstao da bi se raširio Hrvatskim akvarijima te danas raste poput korova, vrlo je otporan i geni tih koralja rašireni su po većini akvarija širom zemlje. Budućnost držanja morskih vlasulja također je usko vezana uz akvaristički uzgoj, benefiti su naravno u tome što akvaristički uzgojene "teške vrste" bit će jednostavnije odžati u životu od importiranih "divljaka" te će se uz to naravno skinuti enormno breme s leđa divlje populacije. Iako mozda neupućenom akvaristi bizarno zvuči, fragiranje anemona i nije nešt mnogo kompliciranije od fragiranja koralja, već je dvije godine debelo na putu i u slijedecih godinu-dvije cijela procedura će se perfekcionirati te ćemo ubrzo imati gomilu umijetno uzgojenih životinja. Ukoliko s cijelim pristupom pođe po dobru lijepe su šanse da u skoroj budućnosti potreba za divljim vlasuljama iz pirode bude stvar prošlosti, izumrla.

Kako fragirati vlasulju?

Dakle od pribora trebat će vam vrlo oštar skalpeloliki nož kojim ćete moći vrlo brzo iz jednog poteza izrezati anemonu, zatim trebat ćete kirurške rukavice, sterilnu tacnu i posudu u koju ćete odložiti svježe izrezanu životinju. Procedura je i više no jednostavna: vlasulju položite na tacnu, nož joj jednim brzim i odlučnim potezom zabijete usred oralnog diska tj usta, probijte životinju i skalpelom izvucite rez prema rubu diska. Taj se rad treba odraditi jednim brzim i sigurnim potezom. Kad ste odrezali anemonu od polovice prema van tacnu zarotirajte za 180% te ponovite proceduru iz sredine prema drugom kraju, i vlasulja je prerezana na pola. (po želji ili potrebi svaku polovicu možete opet izrezati na pola, tako da dobijete četvrtine no imajte na umu da svaka četvrtina mora imati na sebi komad usta. Svježe fragove stavite u pripremljenu posudu u kojoj ćete ih držati pola sata do sat te u tom vremenu 2-3 puta promijeniti vodu.Potom vlasulje vratite u akvarij / refugium te imajte na umu da je još kojih par sati ne izlažete jakim halogenim lampama. Cijela procedura je naravno ekstremno stresna za životinju no izvediva, postaje sve popularnija te vjerujem u skoroj budućnosti bit ce savršeno normalan pristup propagaciji, poput pelceriranja koralja.

klikni za veću sliku klikni za veću sliku klikni za veću sliku klikni za veću sliku

VRSTE

Entacmea quadricolor (RÜPPELL & LEUCKART, 1828)
popularna imena : Bulb Tentacle Sea Anemone, BTA, Bulb Tip, Four-colored sea anemone, Corn anemone
stari sinonimi: Gyrostoma heliant[h]us, G. quadricolor, Physobrachia ramsayi, P. douglasi, Radianthus gelam , Cymbactis actinostoloides, Parasicyonis actinostoloides , P. maxima
simbiotske ribe: A. akindynos, A. allardi, A. bicinctus, A. chrysopterus, A. clarkii, A. ephippium, A. frenatus, A. mccullochi, A. melanopus (preferira kolonijske forme anemona), A. omanensis, A. rubrocinctus, A. tricinctus, Premnas (preferira solitarne forme)
max. veličina: 30+cm
veličina akvarija: minimalno 50 litara ,poželjno veći
okoliš: postavlja se na stijenje u koje sakrije column, poneki primjerci u moru uranjaju se u pijesak, vrlo rijetko u akvariju.. postavi na tvrdu podlogu, sama će se prošetati aquascapeom i usidriti na njoj odgovarajućem mjestu
distribucija: Micronesia, Melanesia, Istocna Afrika, Crveno more, Australia, Japan
kratak info: Entacmea quadricolor prihvatit će šire svjetlosne opcije, no poput svih anemona ovisna je jačem svjetlu tako da bi se opcije trebale protezati iznad TL lampi , znaci općenito T5, HQI.

klikni za veću sliku

Macrodactyla doreensis (QUOY & GAIMARD, 1833)
popularna imena : Corkscrew Tentacle Sea Anemone, Long Tentacle Anemone, LTA, Sand Anemone, Red Base Anemone
stari sinonimi: Macrodactyla gelam (by Mariscal 1972), Radianthus malu (by Moyer 1976), H. gelam (by Cutress and Arneson 1987)
simbiotske ribe: A. chrysogaster, A. clarkii, A. perideraion
max. veličina: 50+ cm
veličina akvarija: 100-150 litara, poželjno veći, imaj u vidu duge krakove (18cm)
okoliš: u prirodi živi u zoni zaštićenoj od jakih valova, treba pješčano dno u kom će uroniti stopalo
distribucija: južni Japan prema Novoj Guineji i sjeverna Australia
kratak info: ne zahtjeva vigorozno gibanje vode (što je i logično zbog njenih dugih krakova te samim tim što živi u pijesku, svjetlo s druge strane valjalo bi biti jako, HQI ili kombinacija mnogo watta s T5 lampama preporučljiva

klikni za veću sliku

Cryptodendrum adhaesivum (KLUNZINGER, 1877 )
popularna imena : Adhesive Sea Anemone, Sticky carpet, Pizza anemone
stari sinonimi: Stoichactis digitata (by Doumenc 1973)
simbiotske ribe: A. clarkii
max. veličina: diametar diska 30cm
veličina akvarija: 100 litara, poželjno više
okoliš: ovu vlasulju stavljati samo u akvarije s pješčanom podlogom, vrlo je ljepljiva i proždrat će bilo što što uspije zalijepiti, opasna za ribe
distribucija: Australia pa prema južnom Japanu i Polynesiji, Micronesia, i Melanesia zapadno ka Thailandu, Maldives, i Red Sea
kratak info: gibanje vode slabo do umjereno, svijetlost s druge strane što jače, bolje.. HQI prererirane 150w poželjno jače (250..)

klikni za veću sliku

Heteractis malu (HADDON & SHACKLETON, 1893)
popularna imena : Delicate Sea Anemone
stari sinonimi: Macranthea cookei (by Reed 1971), Radianthus papillosa (by Dunn 1974, Moyer 1976), Antheopsis papillosa (by Cutress 1977)
simbiotske ribe: A. clarkii
max. veličina: mala anemona diska promjera 20-25cm
veličina akvarija: 100 lit. imajte na umu da heteractis anemone zahtijevaju stabilne akvarije, male displeje je teško održavati takvima
okoliš: također treba pješčanu podlogu
distribucija: Hawaiisko otočje prema Australiji od koje pak sjeverno ka Japanu
kratak info: vrlo jaka rasvjeta (HQI) , blago do umjereno strujanje vode . Ova vrsta je učestala u trgovini no postotak preživljavanja nije baš na strani akvarista. Vrlo često umjetno bojane u neprirodne žute i ljubičaste boje

klikni za veću sliku

Heteractis crispa (EHRENBERG, 1834)
popularna imena : Leathery Sea Anemone, Sebae
stari sinonimi: Radianthus kuekenthali (by Mariscal 1970, 1972, Uchida et al. 1975, Moyer 1976), R. malu (by Allen 1972, 1973, 1975), R. ritteri (by Allen 1978), H. macrodactylum (by Cutress and Arneson 1987)
simbiotske ribe: A. akindynos, A. bicinctus, A. chrysopterus, A. clarkii, A. ephippium, A. latezonatus, A. leucokranos, A. melanopus, A. omanensis, A. percula, A. perideraion, A. polymnus, A. sandaracinos, A. tricinctus
max. veličina: velika anemona , 50-tak cm
veličina akvarija: vrlo diskutabilno 200-500 litara , u manjim scenarijima (200l) poželjan vlastiti posvećen displej
okoliš: ova vrsta moze živjeti i u pjesku i na kamenju, na pijesak je postavite ukoliko imate jaku rasvjetu
distribucija: Francuska Polynesia, Micronesia, i Melanesia ka Crvenom moru, Australia i Japan
kratak info: umjereno do jako gibanje vode i vrlo snažno svjetlo faktori su važni uz držanje ove vlasulje, ukoliko je vlasulja postavljena na dno ovisno o dubini akvarija250-400w. HQI lampe. Postoji opasnost da će crispa poput magnifice pod t5 lampama uporno "šetati" u potrazi za centralnom tockom

klikni za veću sliku

Heteractis magnifica (QUOY & GAIMARD, 1833)
popularna imena : Magnificent Sea Anemone, ritteri
stari sinonimi: Radianthus ritteri (by Mariscal 1970, 1972, Allen and Mariscal 1971, Allen 1972, 1975, 1978), R. paumotensis (by Allen 1972, Friese 1972), R. macrodactylus (by Uchida et al. 1975), R. malu (by Allen 1978), H. ritteri (by Cutress and Arneson 1987)
simbiotske ribe: A. akallopisos, A. akindynos, A. bicinctus, A. chrysogaster, A. chrysopterus, A. clarkii, A. leucokranos, A. melanopus, A. nigripes, A. ocellaris, A. percula, A. perideraion
max. veličina: +100cm ,akvarijski primjerci rijetko prevagnu 60cm.
veličina akvarija: diskutabilno od planova, ukoliko želite dopustiti vlasulji da naraste velika 400-500 litara, to pravilo vrijedilo bi i za mixed reef..
Vrlo jake halogene lampe (minimalno 250w.) i jako izmjenično strujanje vode. Potrebit je specijalno pripravljen aquascape da je onekuraži od šetanja.. Ukoliko akvarist želi veliku anemonu, obilato hraniti miješanim plodovima mora.
okoliš: reef slope, na čijem kamenju biva izložena jakim udarcima valova
distribucija: Francuska Polynesia prema Istocnoj Africi, i Australia prema Ryukyu Otocju
kratak info: Vrlo zahtijevna vrsta koju je ukoliko niste pripravni pružiti joj posvećen displej poželjno izbjegavati. U većim akvarijima moći ce egzistirati u mješanom grebenu

klikni za veću sliku

Heteractis aurora (QUOY AND GAIMARD, 1833)
popularna imena : Beaded Sea Anemone
stari sinonimi: Radianthus koseirensis (by Mariscal 1970, 1972), Radianthus simplex (by Allen 1972, Moyer 1976), Bartholomea sp. (by Uchida 1975)
simbiotske ribe: A. akindynos, A. allardi, A. bicinctus, A. chrysogaster, A. chrysopterus, A. clarkii, A. tricinctus
max. veličina: 30 cm
veličina akvarija: min. 75-100 litara
okoliš: mala vrsta koja živi na pješčanu dnu.. poput drugih pješčanih anemona, živi uronjena stopala u podlogu, zahtijeva slabije strujanje vode i jako svjetlo, povremeno hraniti mješanim plodovima mora
distribucija: Micronesia i Melanesia ka Istocnoj Africi i Crvenom moru, od Australije prema Ryukyu otočju.
kratak info: Olako prepoznatljiva zahvaljujući kovrčavim krakovima. Mala vrsta, ova anemona preferira stopalo uronit duboko u pijesak tako da samo gornji dio oralna diska počiva na morskome dnu. Poput ostalih vlasulja uživat će u dodatnim hranjenjima. Ova vrsta se kud i kamo rijeđe viđa po akvarističkim dućanima no ipak relativno lako dostupna

klikni za veću sliku

Stichodactyla gigantea ((FORSSKÄL, 1775)
popularna imena : Gigantic Sea Anemone, Giant carpet
stari sinonimi: Discosoma giganteum (by Gohar 1948, Schlichter 1968), Stoichactis kenti (by Mariscal 1969, 1970, 1972; Allen 1972, 1973, 1978)
simbiotske ribe: A. akindynos, A. bicinctus, A. clarkii, A. ocellaris, A. percula, A. perideraion, A. rubrocinctus
max. veličina: 50 cm
veličina akvarija: 250 litara
okoliš: iako u prirodi većinom viđana na pješčanu dnu ova vlasulja uvijek ima stopalo pričvršćeno uz tvrdu podlogu pod pijeskom, u akvarijima se često viđa pričvršćena za kamen par cm od podloge
distribucija: od Micronesije do Crvena mora, od Australije prema Ryukyu otočju
kratak info: vrlo zahtijevna vrsta podosta nepreporučljiva za aqua hobby, slabija cirkulacija i jako svjetlo, ljepljiva carpet vrsta 1 cm dugih krakova. Ukoliko hobist želi "tepih anemonu" s.haddoni je vrlo jednostavnija vrsta. Gigantea nezasluženo nosi ime gigantea, to ime puno vise odgovara Stichodactylai martensii, najvećoj simbioza anemoni. Zelena , plava, ljubičasta, žuta, neke su od prekrasnih boja kojima ova anemona izaziva na kupnju, no izbjegavajte ukoliko niste posvećeni akvarist

klikni za veću sliku

Stichodactyla haddoni (SAVILLE-KENT, 1893)
popularna imena : Haddon's Sea Anemone, carpet anemone
stari sinonimi: Stoichactis kenti (by Friese 1972, Moyer and Sawyers 1973), S. gigantea (by Friese 1972), S. haddoni (by Uchida et al. 1975, Moyer 1976, Moyer and Steene 1979 )
simbiotske ribe: A. akindynos, A. chrysogaster, A. chrysopterus, A. clarkii, A. polymnus, A. sebae
max. veličina: 80cm. no akvarijski primjerci rijetko prijeđu 50
veličina akvarija: 250-300 litara
okoliš: za razliku od S.gigantee ovo je prava pješčana vrsta te valja imati podlogu u akvariju, slabije do umjereno strujanje i širok spektar rasvjete, jednostavna vrsta
distribucija: Fiji otočje pa ka Mauritiusu, Australia prema Ryukyu otočju
kratak info: Prekrasna anemona, koja ukoliko dobro hranjena u vrlo kratkom roku može postići pozavidnu veličinu, profesionalan predator vrlo ljepljivih krakova koji će proždrati većinu organizama za koje mu se pruži prilika (račići, škampi, pužići, ribe..) Zbog toga je ne valja demonizirati , Haddoni neće istrijebiti akvarij od riba, no nova il' zbunjena ribica ako upliva u njene ljepljive krakove bit će sigurno pojedena što čini ovu anemonu dežurnim krivcima za nestajanje riba u mixed displejima. Crvena varijanta vrlo je lijepa i tražena što je čini relativno skupom životinjom

klikni za veću sliku

Stichodactyla mertensii (BRANDT, 1835)
popularna imena : Mertens' Sea Anemone
stari sinonimi: Stoichactis giganteum (by Mariscal 1970, Allen and Mariscal 1971, Allen 1972, 1973, 1975)
simbiotske ribe: A. akallopisos, A. akindynos, A. allardi, A. chrysogaster, A. chrysopterus, A. clarkii, A. fuscocaudatus, A. latifasciatus, A. leucokranos, A. ocellaris, A. sandaracinos, A. tricinctus
max. veličina: 120 cm
veličina akvarija: 400 litara
okoliš: poput Heteractis magnifice ova vlasulja živi na vanjskom slopu tako da u prirodi biva izložena jakom gibanju mora i vrlo snažnoj svjetlosti , snažne HQI lampe (min.250w.) te agresivna izmjenična strujanja vode vrlo su važni za opstanak ove anemone u akvariju, poseban aquascape dizajn važno je kreirati da je se onekuraži od šetanja
distribucija: Micronesia i Melanesia ka istočnoj Africi, Australia ka Ryukyu otočju
kratak info: Pravi gigant, najzahtijevnija od svih morskih vlasulja, ovu vrstu zbilja valja izbjegavati ukoliko niste spremni posvetiti joj posvećen displej. Care level je sličan Magnifici no ova ljepotica biva velikom i ekstremno je ljepljiva. 1 do 2 cm krakovi, prepoznatljivi karakteristični verrucae na doljnjem dijelu diska

klikni za veću sliku

Listom morskih anemona privodim ovaj članak kraju. Naravno nije sve tako jednostavno i šturo koliko je u ovaj članak stalo, no ukoliko bi tupili više ovaj rad bi se zvao knjigom. lol:) Komentare, nejasnoće i eventualna pitanja uz ovaj tekst možete postaviti autoru na ER forumu

Images used with this article are all property of their signed owners , guys thank you so much for helping me to visualize my work
kind regards,
Mario

Autor članka : Mario Bjedov
Više informacija o ostalim vrstama anemona : Starfish.ch

Add a comment